Login






Zaboravili ste lozinku?
Nemate nalog? Napravite nalog

Najnoviji komentari

U debelom smo minusu
"dok kafu i alkohol treba izbe...
Bilans praznika
WTF!?!?!?!?!?!?!?!?!?! tugaa.....
Doček Nove 2009
ali, odakle tebi ideja da se t...
Doček Nove 2009
nikad nisi cuo za grupu lordi?...
Doček Nove 2009
brate prijatelju, ko su ti LOR...

Kursna Lista NBS

site statistics
RTV OK
Dobrodošli, gost
Prijavite se ili registrujte.    Zaboravili ste lozinku?
nagrada Simonu Grabovcu (1 pregleda) (1) Gost
Idi na dno Pošalji odgovor Omiljeni: 0
TEMA: nagrada Simonu Grabovcu
#90
danna (Korisnik)
Početnik
Poruka: 5
graphgraph
Korisnik nije na vezi Kliknite ovde da biste videli profil ovog korisnika
Pol: Ĺ˝ensko donna Mesto: ns Rođendan: 1988-02-04
nagrada Simonu Grabovcu pre 1 mesec, 3 nedelja Karma: 0  
Medjunarodna nagrada za nenametljivu ali znacajnu kreativnost -Simonu Grabovcu

Medjunarodna nagrada za nenametljivu ali znacajnu kreativnost bice urucena pesniku Simonu Grabovcu u Novom Sadu,u kafeu "Il Mile fjori",Zmajjovina 2 ,u sredu 26.11.2008.u 19 sati u organizaciji Scene svih kreativnih uz odgovarajuci program i nastup pesnika

Nagrada ce biti dodeljena prema ideji i inicijativi knjizevnika Stojana Simica Krpice, uz podrsku Jovana Mihajila.

Kao i ostale nagrade za kreativnost, koje su dodeljene prema ideji Krpice, i priznanje za nenametljivu ali znacajnu kreativnost sastoji iz plakete i diplome, a dobitnik bira sledeceg dobitnika, odnosno nema lobiranja, ni ziriranja.




Simon Grabovac rođen 1955. godine, živi i radi u Novom Sadu. Autor je više knjiga pesama - "Krtičnjak" (1979), "Velikom ovnu" (1984), "Prasak" (1991), "Posipanje pepelom" (1991), izabrane pesme "Strašni lik" (2002), "Tok stvari" (2006). Zbirka "Isiot" sastoji se od tri ciklusa - Prozori stakla, Treperava tačka i Iskopine reči. "Simon Grabovac nije eksperimentator poezije, već kultivisani duh koji u 21. veku potvrđuje mišljenje da se poezija na može više pisati bez širine opšte kulture. Između Eliota i Vitmana, on traži neispunjen prostor u kojem će zasaditi svoje egzotično poetsko stablo. Otud "Isiot" poput lekovitog praha leči ožiljke reči, privida i stvarnosti", najavljuje knjigu urednik KOV, Petru Krdu. "Poezija Simona Grabovca pruža maksimum ekspresije i strasnu težnju za perfekcijom, a istovremeno nudi mogućnost individualnog dograđivanja lirskog subjekta. Grabovac je nesumnjivo danas jedan od vodećih pesnika srednje generacije čije je stvaralaštvo nažalost u senci", primećuje Krdu.


U odnosu na svoje prethodne zbirke i izbore poezije (npr. „Strašni lik” ili „Tok stvari”), najnoviji rukopis novosadskog pesnika i kritičara Simona Grabovca (1955) pokazuje znake nesumnjivog preobražaja kako tehnike pesme i njenog formalnog lika, tako i izvesnih motivskih inovacija koje svakako proširuju smisaonu optiku i čitalačka očekivanja. Naviknut na Grabovčev gotovo minimalistički, zgusnut i katkada racionalno-algebarski pesnički postupak, čitalac ove zbirke biće spontano uvučen u jedan drugačiji, humaniji, liričniji i svakako ličniji govor pesnikov – ali ujedno i u jednu složeniju poetsku situaciju koja počiva na svojevrsnoj arheologiji sećanja o postupcima, događajima, likovima, stvarima i rečima.
Poniranje u nataložene i često suprotstavljene tokove i slojeve pamćenja odvija se spontano, kroz narativnu prizmu pesničkog subjekta koji se potom razgranava u različite poetske instance i identitete. Približavanje i udaljavanje, umnožavanje i podvajanje lirske optike utiče i na unutarnju dinamizaciju vremensko-prostornih koordinata u kojima se, kao u kakvoj alegorijskoj bajci, kreće junak Grabovčeve poeme. Kažemo namerno poeme, jer su tri ciklusa zbirke „Isiot” („Prozori stakla”, „Treperava tačka” i „Iskopine reči”) organizovana u obliku fragmentarne duge pesme s analitičkim brojčanim oznakama koje pastiširaju naučni diskurs. Bez naslova, ovi tekstualni delovi funkcionišu upravo kao svojevrsne iskopine, arheološki ostaci prepoznatih životnih situacija i značenja. Pogotovo onih koje su vezane za odnos između stvaralačkih činova oca i sina, odnosno platonističkog podražavanja različitih nivoa realnosti: sveta ideja i sveta stvari.
Kao da u ovoj tački pesnik vodi pritajenu polemiku s ontološkim statusom poezije, s njenim preimućstvom, ili pak iluzijom da bude apsolutna stvarnost. Ali, s druge strane, poezija nikako ne živi samo od jezika, već i od pesnikove spretnosti i hrabrosti da se spusti što dublje u podsvesno, poluzapamćeno i tako naknadno jezikom osvesti pojedina značenja koja bi inače ostala zatamnjena: „...ići samo po / koncu slika sećanja. Lavirati. / održavati nepostojeću ravnotežu. / prašinu uzburkati vodu dići a / ne odavati ništa kao u pesmi / koju pišeš. Nevidljivi /oslonac naći u detinjstvu. /hodati tako da propadaš / sve dublje a / da ne zakačiš ni jednu / od / ključnih dubinskih / mina neprozirne / pesme (1.3.2. „Prozori stakla”).
Sećanje stoga može biti prozirno i otvoreno za poetsko istraživanje samo onda kada pesnik pokuša da racionalnim postupkom kreira priču o nastanku pesme, poput Poa u „Filozofiji kompozicije”. Pa čak i tada, autobiografsko sećanje vara, menjajući se u poetsko sećanje sa svojom vlastitom logikom i ograničenjima: „kuda je to vodilo nisam / mogao da odgovorim ali nešto me je vuklo / da saznam da li je stolica pored / stola, knjiga na svom mestu, / list papira prazan nekako / sam bolje, dalje video kroz / predmete / iako / ne mogu da / setim šta” (1.3.3.).
Čak i dugogodišnja traganja za reliktima napukle priče, opasni silasci niz stepenište do lavirinta u kojima su pohranjeni kovčezi s praznim stilskim figurama i simbolima – pesnika neprestano uveravaju da je svaki pokušaj sabiranja smisla jalov posao, uvek nepotpun i nedostatan sadržaj. Izlazak iz sebe, iz svog trenutnog identiteta često se reflektuje prelaskom iz prvog u treće lice (muškog ili ženskog roda), u objektivizovan govor koji u središnjem delu zbirke vrhuni proznom crticom „Beseda o prostoru uvek se svodi na govor o vremenu” (ovaj prelaz u izvesnoj meri narušava ritam stihovnih delova). Slike koje se sinhrono i simultano pojavljuju ovde i tamo, u trenutku pisanja i sećanja, upućuju na jednu od uvodnih pesama zbirke posvećenoj ljudskoj koži kao simbolu odeljenosti od sveta. Ali i mestu na kojem se spoljašnja percepcija preliva u nekakvo unutarnje intuitivno znanje. Gde iskopine reči neumitno postoje, obasjane toplinom prolaznosti i svog novog, uvek drukčijeg života.
Bojana Stojanovic Pantovic

Nagrada ce biti dodeljena u sredu 26.11.2008.u 19 sati ,u kafeu "Il Mile fjori",Zmajjovina 2 uz odgovarajuci program
u kojem ce ucesatovati Stevan Vukajlovic,
,mr Pavel Domonji,mr Jovan Mihajilo,Danijela
Popov,Emsura Hamzic,Vesna Stojkovic,Sanja Petrovic,Ljubica Vukov
Davcik,Divna Bijelic,Rajica Dragicevic,Gojko Curcic,Sasa Nisavic,Nera
Legac,Aleksandar Obrovski,Vitomir Miletic Vitata,Jasmina
Prodanov,Svetozar Savkovic,Marina
Zinic-Ilic,Branislav Djukic,Tanja Draskovic,Tanja Radosevic,Jasna Djukic,Stojan Simic
Krpica...
 
Izvesti moderatora   Zapisano Zapisano  
  Administrator je onemogućio javni pristup pisanja.
Idi na vrh Pošalji odgovor